Thursday 8 October 2009

Magic Chemistry

Taking the pill for past 40 years 'has put women off masculine men'

Thursday 23 April 2009

Dve pesme

Od pre dva - tri meseca na engleskom Youtube sajtu su ukinuti svi neautorizovani muzički video klipovi. No, preostali "dummy" spotovi se mogu bar slušati. A ovih dana mi se ove dve pesme motaju po glavi:



Wednesday 8 April 2009

The Apprentice

Ne propuštam ni jednu epizodu ovog reality show-a koji se već petu godinu prikazuje na BBC1. Sir Alan Sugar, čovek koji se upisao u istoriju kompjutera kao vlasnik kompanije koja je bila pionir u proizvodnji personalnih računara ("Amstrad") danas ima ogromnu poslovnu imperiju kao i mogućnost da pred kamerama, nedelju po nedelju filtrira kandidate i odabere jednog kome će ponuditi poziciju u nekoj od njegovih firmi. Učestvovanje u ovom serijalu predstavlja zapravo najteži intervju u Ujedinjenom Kraljevstvu. 16 kandidata, koliko ih ima na početku sezone, bore se umećem, iskustvom, inteligencijom, snalažljivošću, retorikom...za posao vredan £100,000 godišnje. Podeljeni su u dve grupe i Alan im u svakoj epizodi zadaje zadatak nakon čije realizacije trebaju da ostvare dobit. Na kraju dana, kada se svode rezultati i uspeh, Alan razgovara sa kandidatima i pokušava da odredi ko je najodgovorniji za neuspeh grupe koja je ostvarila manji profit, ili koja je u gubitku. Tada počinju dramatični trenuci međusobnog sučeljavanja tih mladih i ambicioznih ljudi, lete optužbe i kritike, prebacuje se krivica na druge...Alan procenjuje ko je najslabija karika i nju šalje kući uz čuvene reči: "You're fired!"



The Apprentice bi možda i dalje bio dramatičan, ali sigurno ne i zabavan da Sir Alan Sugar nema odličan smisao za humor koji je sa njegovom nadmenosti, oštrinom, pronicljivosti i surovoj iskrenosti - dobitna kombinacija za ovaj tip show-a.

Sunday 5 April 2009

Let iznad kukavičjeg gnezda

Preksinoć smo Džejn i ja pogledali ovo remek delo Miloša Formana. Nakon završetka, pogled mi je ostao ukočen i samo sam izustio "Kaaakav film!".

Ovo je priča o borcu za slobodu, o pojedincu koji se bori protiv sistema koga će taj isti sistem umiriti na vrlo efikasan način - lobotomijom. Naivno je Mek Marfi (Džek Nikolson) mislio da će biti lakše zatvorsku kaznu zameniti boravkom u bolnici za mentalno obolele. Po prirodi otvoren, optimističan i druželjubiv, Mek Marfi upoznaje pacijente i pokušava da unese malo života u sive dane ljudi zatvorenih iza rešetaka bolnice u Oregonu. On uviđa svu nehumanost u tretmanu tih marginalizovanih ljudi i pokušava da iznudi male ali značajne izmene u odnosu institucije prema njima. Zbog toga dolazi u lični sukob sa medicinskom sestrom Rečid, bezosećajnom autoritarnom ženom koja ima potpunu kontrolu nad grupom bolesnika i koja tu svoju poziciju moći svakodnevno zloupotrebljava eksperimentišući njihovim osećanjima. Mek Marfi pokušava da pobegne iz ove ustanove, pokušava da slomi okove tog kaveza u kome su se našli on i ostali, dajući im podstrek da i oni pokušaju da se suprotstave sistemu, da povrate svoje dostojanstvo. Jutro nakon tajne proslave Božića u njegovoj režiji, sestra Rečid otkriva šta se desilo na njenom odeljenju, i znajući šta će najviše boleti Mek Marfija, ona ucenjuje pacijenta Bilija koji nakon toga izvršava samoubistvo. Mek Marfi nasrće na nju ali ga obezbeđenje savladava. Naredne noći, kada Bromden (Indijanac, "Šef" kako ga je Mek Marfi zvao i sa kojim se najviše zbližio) otkriva da je Mek Marfi lobotomiran, davi ga jastukom, vrši humano ubistvo jer zna da glavni junak zapravo više i nije živ, već zombi koji će sistemu služiti za eksperimente. Bromden realizuje svoj beg na način koji je Mek Marfi predložio po svom dolasku u bolnicu, tada skeptičnim i na bunt nenaviklim pacijentima...


LJudi često kažu kako je današnji svet jedna velika "ludnica" i baš na taj način se ova bolnica i odnosi u njoj mogu shvatiti kao metafora za društvo uopšte. Sa jedne strane imamo većinu, koja udobno živi ponizno poštujući nekada i besmislena pravila sistema, dobrovoljno dozvoljava sistemu kontrolu i manipulaciju a sve kako ne bi bila izopštena i stavljena u drugu grupu...ljudi koji imaju neku svoju priču, stav, filozofiju, svoj način borbe protiv "terora većine"...koji idu "mimo toka" i zato smetaju sistemu koji na kraju nađe način da ih "proglasi ludima", doživotno stigmatizuje i ućuti.

Thursday 19 March 2009

Ima li granica za Google?

Mislim da nema. Juče su lansirali servis "Street View" i za gradove Velike Britanije. Odmah sam ga testirao i osetio sam isto onakvo ushićenje kao kada sam pre nekoliko godina video po prvi put "Google Earth". Onomad sam bio oduševljen 2D snimcima iz ptičje perspektive i dinamičkim zumom a danas mogućnošću da se šetamo po gradovima uz pomoć 360° panoramskih fotografija koje su napravljene specijalnim mobilnim kamerama. Ove fotografije su integrisane sa mapom i dovoljno je mišem prevući ikonicu (žutog čovečuljka) na neku lokaciju i odjednom dobijamo fotografiju koju možemo rotirati u svim pravcima. Na fotografiji se pojavljuju linije koje označavaju ulice a klikom na strelice se može bukvalno pomerati u prostoru - automatski se učitavaju nove slike napravljene na novoj lokaciji. Kako se pomeramo u prostoru, snimci se nižu u kontinuitetu! Fotografije su napravljene u velikoj rezoluciji i moguće ih je zumirati. Apsolutni 3D ugođaj!!! Šlag na torti je mali kompas koji nam govori u kom pravcu se krećemo ili u kom pravcu gledamo dok rotiramo fotografiju.

Monday 2 February 2009

Snow time!

I've published on a Youtube couple of my handmade videos taken while driving to work from Cambridge to Huntingdon that morning.
















Sunday 1 February 2009

Kako sam otkrio Italo Disco

Well, pre četiri godine sam od kolege iz bivše firme maznuo "Back To Mine" kompilaciju DJ legende Dannie Tenaglie. To je bio izbor nesvakidašnjih pesama koje definitivno nisu bile mainstream ali su bile slatkiš za one sa uhom za dobar zvuk. Da se od ovakvih slatkiša dobija na masi, sad bih definitivno bio gojazan! Album sam preslušao na stotine puta od tada a onda sam na Wikipediji pronašao da nije samo Dannie napravio kompilaciju pod tim nazivom. Ubrzo sam krenuo u potragu za ostalim albumima iz kolekcije. Röyksopp su me očarali izborom u kom su akcenat stavili na Italo Disco, muziku koju nisam poznavao, i stoga o njoj imao loše predrasude. Evo nekih numera sa ovog albuma (Mr Flagio - "Take A Chance" i Kasso - "One More Round"):









Ova muzika je pravljena 1983. godine, kada sam ja slavio peti rođendan. Sada se pitam kako su mi ovako genijalne stvari promakle tokom svih ovih godina.

Babrajući po YouTube-u, naišao sam na ovaj biser. Kompozicija koju mogu neprestano slušati, BWH - "Stop":